Piše: Azra Šeta Hadžić
Moja prijateljica A. iz Sarajeva je, prije mjesec dana, po drugi put u dvije godine slomila nogu. Mora da je izreku za dobru sreću „ Break a leg“ shvatila previše ozbiljno. Malo prije toga, ja sam na svom Instragram profilu počela da postavljam citate poznatih i manje poznatih pisaca uz prateće videe, kako bih dan započela u dobro raspoloženju.
A. su se mnogo dopali moji citati, pa sam odlučila da ih svako jutro prvo s njom podijelim, u nadi da će joj dan ispod gipsa, na 40+ stepeni, učiniti malo ljepšim. Obzirom da obje jako volimo pjesnika Rumija, njegove viševjekovne riječi stajale su na mom profilu svako drugo jutro. Mislim da nam je danas 45ti dan dijeljenja, a u međuvremenu su se smjenjivali Dostojevski, Tolsotoj, Elif Shafak, Virginia Woolf, Pushkin, Victor Hugo, Goethe i mnogi drugi…
Dogovor je bio da citati idu dok A. ne skine gips i noga joj se ne oporavi u cjelosti. Međutim kako je vrijeme odmicalo, u inbox su počeli da mi se javljaju i drugi ljudi. Kažu da ih inspirišu citati koje stavljam i da ih taj osjećaj prati tokom dana.
Da se razumijemo, nisu to uvijek pozitivni citati, niti ove danas popularne „selflove“ poruke. Budući da sam prije 10 godina magistrirala komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, htjela sam da iskoristim dio svog znanja i podijelim ga sa ostatkom svijeta (iako danas svi sve mogu naći na internetu).
Pored toga što sam A. uljepšala njen oporavak od slomljene noge, meni su ovi citati pomogli da oporavim i svoje srce koje je bilo izloženo mnogim razočerenjima u posljednjih pola godine.
Kroz njih sam se podsjetila da mi ljudi većinom proživljavamo slične emocije i situacije, bilo da se to dešava u 15.stoljeću ili 21. Ljudsko biće je uvijek protkano emocijama i sudbinama koja su jako slične. Svako od nas se sutra može naći u situaciji za koju je smatrao da mu se nikad ne može desiti.
Nekako smo se zajedno oporavljali, njena noga i ja. Trebala sam ja njoj, a i ona meni, jer sam u jednom trenutku htjela da se maknem sa društvenih mreža, ali sam se sjetila da me A. čeka svako jutro da pročita Poruku dana. A. je u međuvremenu skinula gips, i pitala me da li to znači da citati prestaju. Citati naravno još nisu prestali, jer A. još nije stala na svoje omiljene štikle, a one u kojima je slomila nogu je obećala proslijediti meni.
Ovdje ću vam ostaviti neke od citata koje sam dijelila sa A., u nadi da će i vama uljepšati dan. A ako vas algoritam nanese, naći ćete me na instagramu @ludasheta.
Rumi: Otkrivati tajne osobi koja voli mnogo da priča je isto kao stavljati vodu u naprslu testiju.
Luigina Sgarro: Kad nam neko nedostaje, često nam zapravo nedostaje dio nas koja je ta osoba budila u nama.
Čehov: Ako ne znaš šta osjećađ prema čovjeku – zatvori oči, i zamisli da ga nema. Nigdje. Nema ga, i neće ga ni biti. Onda će vam sve biti jasno.
Borghes: Smatram da je jedina moguća osveta zaboravljanje.
Erica Jong: Ljutnja je iznevjerena nada.
Khalil Gibran: Mnogi govore kao more, ali su njihovi životi ustajale bare.
Elif Shafak: Ništa što sa neba pada, proklinjati ne smiješ. Bez ozbira što bi se moglo izliti, bez obzira koliko jak prolom oblaka ili koliko ledena solika, sa tvojega se jezika ne smije oteti kletva ni protiv čega što nam nebesa donesu.
Marina Cvetajeva: Svijet ima ograničen broj duša i neograničen broj tijela.
Goethe: Kad sami sebi nedostajemo, o, tada nam zaista sve nedostaje.
Comments